Putovima Sestre Žarke

13.05.2017.

U rano jutro, 13. svibnja 2017.g, u organizaciji sestara Milosrdnica, a u pratnji sestre Milene i don Joela Catarya, grupa mladih krenula je autobusom iz Pule na jedan pomalo neobičan izlet. Izlet su idejno osmislile sestra Lidija i sestra Mirta i nazvale ga “Putovima sestre Žarke“, ali nam se zbog nedavnih operacija nisu mogle pridružiti drukčije nego svojom molitvom i žrtvom.

Većina naših mladih putnika nije mnogo znala o sestri Žarki, mučenici, streljanoj u noći s 15.-og na 16.-ti svibnja 1946. godine uza zid kapelice Marije Magdalene na gospićkom groblju samo zato što je svoj posao medicinske sestre obavljala jednako požrtvovno prema svim bolesnicima i ranjenicima u vremenu Drugog svjetskog rata, ne gledajući kojoj vojsci pripadaju. Zato smo naše putovanje prema Otočcu, u čijoj je bolnici sestra Žarka radila kao medicinska sestra od 1939. – 1943., započeli kratkim izlaganjem: „Tko je uistinu bila sestra Žarka?“ Potom je don Joel, trenutno župnik župe u Kanfanaru kod Pule, svima nama približio pojam mučeništva – onog crvenog kakvo je podnijela sestra Žarka, ali i onog bijelog na koje smo pozvani svi mi, u spremnosti na svakodnevno samoodricanje, te svakodnevno prihvaćanje boli i patnje u ime pobjede ljubavi i zajedništva u Kristu. Za to bijelo mučeništvo potrebno je iskoraknuti iz sebe, iz svojih sebičnih potreba ka potrebama drugoga, ka dobrobiti drugoga, ka izgradnji zajedništva…

Okupani tom Božjom riječju iz usta oca Joela stižemo u Otočac, u Crkvu Presvetog Trojstva gdje nas dočekuje tamošnji župnik i generalni vikar Gospićko – senjske biskupije msgr.Tomislav Šporčić i upoznaje nas s poviješću svoje župe i barokne crkve iz 17. stoljeća sa sedam oltara koja je gotovo potpuno izgorjela u ratu 1991. godine, ali je u potpunosti obnovljena. Svjedoči nam i o sestri Žarki, o tome kako ljudi, upravo potaknuti njenim stradanjem, svraćaju u Otočac.

Nakon Otočca, naša sljedeća postaja je Gospić, gospićko groblje i grob sestre Žarke. Ondje se pridružujemo brojnim sestrama Milosrdnicama i članovima velike vinkovske obitelji koji svečano obilježavaju 400 godina vinkovske karizme. Lijep je, sunčan dan. Sam grob sestre Žarke u neposrednoj je blizini kapelice svete Marije Magdalene gdje je streljana. U molitvi osjećamo svu sestrinsku ljubav sestre Žarke. Ispunjava nam srce. Svaki umor i tuga nestaju s naših lica. To se tako lijepo vidi na zajedničkoj fotografiji zabilježenoj kraj njenog groba. Samo osmijeh i radost! Draga sestro Žarka, toliko si nam prenijela ljubavi i snage za život… Hvala ti, draga Žarka, obasjala si nas svojim žarkim srcem…

Na groblju nas dočekuje gospićki župnik msgr. Mile Čančar i u njegovoj pratnji odlazimo u Crkvu Navještenja Blažene Djevice Marije u Gospiću, koja je 2000-te godine službeno proglašena katedralom Gospićko- senjske biskupije. Izgrađena u 18.- om stoljeću, slično kao i crkva u Otočcu gotovo je potpuno izgorjela tijekom Domovinskog rata, a poslije je potpuno obnovljena.

Župnik Mile Čančar velikodušno nas je dočekao s toplim objedom i još toplijeg srca. Okrijepili smo se gostoljubivošću i susretljivošću tog dragog čovjeka i tjelesno i duhovno. Lika, o kojoj ustvari malo znamo, oduševila nas je ljepotom svoje prirode i širokim srcem njenih stanovnika koji nisu dopustili ni da se posmrtni ostaci sestre Žarke prenesu u Zagreb, svjesni njene dragocjene žrtve za hrvatski narod.

Vraćamo se prema Puli. Pomalo umorni, svladava nas san, ne očekujemo više ništa značajno, a onda se autobus zaustavlja u Udbini pred Crkvom hrvatskih mučenika. Iz kratkog sna budimo se očarani ljepotom bijelog kamenog zdanja utisnutog u svijetloplavo svibanjsko nebo i bijele oblake. Čini nam se kao da smo i mi sami zakoračili na nebo. Zajedničkom pjesmom kao molitvom i fotografijom ispred kipa svetog Ivana Pavla II zahvaljujemo Gospodinu na ovom divnom putovanju. Vraćamo se u našu Pulu obnovljeni blistavim srcem naše drage sestre Žarke...

(Snježana Gerenčir)