Vinkovska obitelj u posjeti domu sv. Polikarp
U okviru apostolskih vježbi koje su za sestre novakinje predviđene u drugoj godini novicijata jedan dio vježbe obavljala sam u samostanu sestara milosrdnica u Puli, u zajednici koju čine svega tri, ali tri vrlo aktivne sestre; s. M. Mirta Vugdelija, s. Milena Kramar i s. Lidija Turković. One danas uspješno nastavljaju pedesetogodišnji rad i prisustvo sestara milosrdnica u župi sv. Pavla u Puli. Sa sestrama sam sudjelovala u našim redovitim aktivnostima i apostolatu, no pronašle smo prostora i za nesvakidašnja okupljanja. Kod nas u samostanu se sastala naša Vinkovska obitelj i to povodom jednog sasvim osobitog susreta, posjetili smo osobe smještene u domu za starije i nemoćne "Sv. Polikarp" - Kamenjak. Riječ je o ustanovi u kojoj i danas u vrlo skromnim uvjetima žive ratni prognanici, najvećim dijelom iz Bosne i Hercegovine. Radi se o osobama, danas mahom starije dobi, koje se više nemaju gdje i kome vratiti. Oni boljega zdravlja dane provode u trošnim sobicama koje dijeli nekoliko osoba. O njihovom identitetu govori samo nalijepljena izblijedjela žuta traka na kojoj je rukom ispisano ime korisnika na krevetu i gotovo nestvaran prizor; stari osobni kožnati putnički koferi položeni na vrhu ormara. Odloženi, a ne zakopčani baš kao da su jučer izbjegli iz ratnih strahota svoje domovine i spremno čekaju dan povratka. Bolesni i nepokretni stanovnici doma borave u ,za tu priliku izvedenim, bolesničkim sobama, a sve oko njih poput dotrajalih postelja i deka, pretrpanih ormara te mirisa samoće i izgnanstva koji ostavlja hod visokim praznim hodnicima još uvijek živo podsjeća na dane ratnih neprilika. Njihovo herojski podneseno trpljenje tamo se može gotovo opipati, a vidljivo je u plemenitosti, zajedništvu i jednostavnosti ovih duša.
Vinkovska obitelj već tradicionalno hodi uz ove potrebnike. Sestre milosrdnice prate ih od samog dolaska u Pulu, redovito ih obilazeći odgovaraju na njihove skromne potrebe i želje ili se pak samo zadržavaju u razgovoru s njima darujući blizinu i dijeleći život. Unatrag nekoliko godina sestrama su se pridružili i članovi udruge sv. Vinka te Marijanska Vinkovska Mladež iz Pule. I ove godine obitelj sv. Vinka pohodila je stanovnike doma. 13. siječnja petnaestak se članova Vinkovske obitelji sastalo u samostanu sestara milosrdnica u Puli u Rabarovoj ulici s ciljem da zajednički razvesele stanovnike doma i da ih u svjetlu Božića i proslave ulaska u novu godinu daruju prikladnim poklonima.
Za susret nas je kratkim, sadržajnim i snažim govorom pripremila s. M. Mirta Vugdelija pozvavši sve okupljene da ususret gladnome možemo ići samo ako smo sami puni Duha Kristova. "Htjela bih da danas ondje budemo produžena ruka Isusova. Isusovo srce. Isusov pogled. Pogledajte ih, stisnite im ruku da doista osjete Božju dobrotu i ljubav preko nas. Nas boli njihovo trpljenje i mi suosjećamo s njima. Pokažite im to. Ponesimo im danas milosrđe Božje, Božju ljubav i dobrotu. Ispunjeni Duhom Božjim – idimo k njima."
Susret je zaista i bio takav – ispunjen Duhom radosti. Čim smo zakoračili preko praga glasnom pjesmom "Svi slavimo Gospodina" privukli smo iznenađene stanare na hodnike, pridruživši se pjesmi zajedno su s nama obilazili sobe u kojima smo posjetili i darivali svakoga ponaosob prigodnim pokolnima.
Razgovori, pjesma, radost pogleda u poznata lica, novi ljudi i nova trajnost ostanka uz čovjeka u potrebi, obećanje skorog viđenja i pokoja suza ganuća te obilje smijeha ispunili su nas zahvalnošću Bogu. Zahvalnost na upućenosti jednih na druge, na braći i sestrama, daru naše uzvišene karizme i svetom Vinku oko kojeg smo sabrani u službi naših gospodara.
Autor teksta: s. Marija Benedikta Krapić
